Niko od nas nije zadužen da nadgleda šta drugi rade, nego treba da pazimo i gledamo šta mi radimo. Za svoja ćemo djela odgovarati, a za tuđa nećemo.
Neko od naših prethodnika lijepo je kazao: “Najdraže mi je ono djelo za koje niko osim Allaha ne zna da sam ga uradio.”
Ako pomisliš da je tvoj trud neprimjetan i zanemarljiv, imaj na umu da “za dobro koje učinite Allah zna!” (El-Bekara, 197) A sasvim je dovoljno da Allah zna!
A kad čovjek pogleda unazad i prisjeti se sretnih trenutaka u svom životu, vidjet će da su trenuci u kojima je bio blizak i pokoran Allahu daleko najsretniji momenti njegovog života.
Ono što ukazuje na čovjekovo iskreno pokajanje jeste plač zbog onoga što je učinio, strah od zapadanja u novi grijeh, napuštanje lošeg društva i privrženost dobrim ljudima.
Ako ti je dunjaluk omrznuo zbog jedne osobe, tada nalikuješ onome ko je spalio svoju kuću samo kako bi se riješio dosadnog insekta u njoj.
Jedan od blagoslova koji donosi Kur’an jeste i to što Allah učaču i hafizu Kur’ana podari bereket u pameti i inteligenciji! Abdulmelik b. Umejr kaže: “Najstabilnije pameti su učači Kur’ana.” U drugoj verziji navodi se: “Najčišće pameti...”
Onaj ko želi kuću u Džennetu, neka ustraje u obavljanju sunnet-namaza! “Ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata, bit će mu sagrađena kuća u Džennetu.” (Muslim) Riječ je o pritvrđenim sunnetima: – dva rekata sunneta prije sabahskog farza,
Ako želiš da spomen na tebe živi i nakon tvoje smrti, učini nešto od dvoga: napiši ono što zaslužuje da se pročita ili uradi ono što zaslužuje da se zapiše.
Onome ko bude imao čisto srce prema svojim prijateljima, porodici, braći muslimanima i drugim ljudima, uistinu je, prijevremeno, darovana jedna od džennetskih blagodati.
Čovjek je slab i u potrebi je za Onim ko je Apsolutno Jaki – El-Kavijj! Čovjek je siromašan i u potrebi je za Onim ko je Apsolutno Bogati – El-Ganijj! Čovjek je džahil – neznalica i u potrebi je za Sveznajućim – El-Alīm!
Zahvali se Gospodaru, koji te stvorio i ruke ti podario! Zamisli samo kako bi jeo da nemaš ruke? Obukao se? Okupao? Nuždu obavio? “Gospodaru moj, podari da Ti budem zahvalan na blagodatima koje si mi podario!”
Ako ne možeš da zaboraviš prijateljevu grešku, pa ti, od samog početka, nisi ni bio njegov iskreni prijatelj.
Ljepota oka ne ogleda se u boji ili krupnoći, pa čak ni u načinu na koje je našminkano. Istinsku ljepotu i draž ima ono oko koje je svoj pogled okrenulo od harama.
Sjeti se svoga brata u dovi kad tiho na sedždi moliš svoga Gospodara i znaj da na svaku tvoju dovu melek za tebe uputi istu.
Savjetujući svog učenika Rebiu b. Sulejmana, imam Šafija rekao je: “Ako želiš da tvoje srce bude zdravo i dobro ili da takvo bude tvoje dijete, brat ili bilo ko drugi, nastani ga u kur’anske bašče, u društvo onih koji se druže sa Kur’anom, i Allah će ga učiniti dobrim, ako Bog da.” (Hil’jetul-evlija, 9/123)
Jednom prilikom Hasanu el-Basriju rečeno je da je neki čovjek sačuvao – naučio Kur’an napamet, na što je Hasan el-Basri rekao: “Kur’an je njega sačuvao!” Hasan el-Basri nedvosmisleno govori da stalno druženje sa Kur’anom čovjeka štiti i čuva od grijeha i imanskog zapuštanja.
Kada čovjek sjedne u auto, odmah veže sigurnosni pojas kako ne bi dobio kaznu. Isto tako, moramo se potruditi da zavežemo svoj jezik i tako ga spriječimo da ne ogovara kako ne bismo dobili ahiretsku kaznu.
Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ako nemaš snage da se takmičiš sa elitom Allahovih iskrenih robova u činjenju dobrih djela, pa takmiči se barem sa grješnicima u traženju Allahovog oprosta.”
O ti koji zakidaš prava svoje supuge! Pozivam tebe i svakog muža, koji mudruje i služi se varkama kako bi dokinuo prava svoje supruge, da zamisli svoju kćerku na mjestu svoje supruge, a sebe u mislima neka zamijeni sa mužem svoje kćerke. Kaži mi, da li bi sada bio zadovoljan svojim ophođenjem i postupcima?
Ako si u stanju da svoju braću i sestre preduhitriš u činjenju dobročinstva roditeljima, pa učini to! Pruži im materijalnu i moralnu potporu, ali i emotivnu podršku! Blagoslov ovog djela odrazit će se na tvoj dunjalučki i ahiretski život.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazuje: “Jednom prilikom moj otac Omer b. Hattab zavezao je oko svog vrata mješinu vode i tako ju je nosio. Kada su ga njegovi drugovi upitali: ‘O vladaru pravovjernih, šta te ponukalo na to?’, odgovorio im je:
