U konstantnom traganju za tuđim greškama, pojedince je šejtan toliko zaveo pa nemaju vremena da sagledaju svoje stanje.
Svi čvrsto vjeruju da će doći dan kad će leći u kabur, ali malobrojni se revnosno i ozbiljno pripremaju za kaburski ispit.
Širenje blagosti u porodici Aiša, radiallahu anha, je prenijela da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada Allah želi dobro stanovnicima neke kuće, On među njih spusti blagost“ (Ahmed). Drugim riječima, oni počnu biti blagi i milostivi jedni prema drugima. Ovo je definitivno jedno od najefikasnijih sredstava postizanja kućne harmonije, jer blagost je
Šejtanova taktika u odvraćanju ljudi od činjenja dobra zaista je posebna. On im sporedne i gotovo nebitne stvari prikaže jako bitnim, pa se oni trude i ustrajavaju u nečemu od čega gotovo da nemaju koristi, a zapostavljaju bitne i veoma važne stvari.
Ne očekuj mnogo od ljudi i ne polaži svoja nadanja u njihove ruke, jer “onome koji se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan”. (Kur’an, 65:3)
Prva ahiretska stanica Jedanput je Hasan Basri pratio dženazu i kad su došli do mezarja, sjeo je pored otvorenog kabura u koji je trebao biti ukopan mejt kojeg su nosili, i rekao: ‘’Stvar (tj. dunjalučki život) koja se ovako završava, u osnovi je bezvrijedna i tako je treba doživljavati, a stvar koja počinje ovim (tj. smrt) zaslužuje svaku pažnju i strah od onoga što će ona na kraju donijeti.’’
Već si se zaputio ka svom završnom ispitu na koji ćeš doći sam, bez ijednog prijatelja ili pomagača: “I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.” (Kur’an, 19:95)
Tvoja bliskost sa voljenim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu zavisi od broja salavata koje tokom života doneseš na njega: “Meni najpreči od ljudi na Sudnjem danu bit će onaj ko je najviše salavata na mene donosio.” (Tirmizi, hasen)
Za razmišljanje! Milostivi Gospodar poziva one koji su se okrenuli da se vrate i pokaju, pa zar da ne primi pokajanje onih koji k Njemu hrle i za oprost Ga mole!? Zato nek nam je jezik uvijek vlažan od spominjanja Uzvišenog i traženja oprosta od Njega!
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijjeh je rekao: “Čovjek je svakodnevno u jednoj od dvije situacije: On je u Allahovoj blagodati zbog koje treba da je zahvalan svome Gospodaru, i grijeha koji je počinio zbog kojeg treba da se iskreno pokaje svome Stvoritelju! Ove dvije stvari čovjeka
Ibnu Sirin, rahimehullahu te'ala, je rekao: "Ljudi koji najviše griješe jesu oni koji najviše spominju greške drugih ljudi."
Neki ljudi pokušavaju uvrijediti našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali Gospodar svjetova kaže: “Spomen na tebe visoko smo uzdigli!” (Kur’an, 94:4) Koga Allah uzdigne, niko ga ne može poniziti!
Oni koji misle da je situacija bezizlazna, neka znaju da nije tako. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: “onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Kur’an, 65:2–3)
Prva ahiretska stanica Prenosi se da je Rebi’a ibn Hejsem, pripremajući se za tu noć, iskopao kabur u svojoj kući i kad god bi osjetio da mu je srce otvrdlo i zaboravilo na smrt, legao bi u kabur i zamišljao kao da je umro. Zatim bi se kajao i molio da se vrati na dunjaluk, učeči kur’anski ajet:
Oni koji imaju lijepo mišljenje o Allahu, imaju lijepo mišljenje i o ljudima! Oni ne sumnjiče nikog i svome bratu uvijek nađu opravdanje.