Složnost i okupljanje uzrok su postizanja blagoslova i njegovog spuštanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u različitim situacijama, podsticao je svoje ashabe da se okupljaju i ne razjedinjuju. Ashabi su ga jednom upitali: “Allahovo Poslaniče, jedemo a ne zasitimo se?” On ih je upitao: “Jedete li zajedno ili odvojeno?” “Odvojeno”, rekli su. Na to im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Okupite se oko sofre, i spomenite Allahovo ime, Allah će vam dati blagoslov u jelu.”
Rekao je Ibn el-Dževzi, rahmetullahi alejhi: "Teško robu koji što mu se više množe grijesi, manje traži oprosta." (El-Tebsira, 55)
Rekao je Fudajl ibn Ijad, neka mu se Allah smiluje: "Čuvaj se da ne budeš od onih koji pozivaju ka Gospodaru, a sami izgube put koji vodi Njemu. Uvijek se utječi Allahu da ne postaneš most preko kojeg će drugi preći do Dženneta, a ti na kraju budeš bačen u vatru." (Sijer A'lam el-Nubala, 6/391.)
U noći Israa i Miradža, na svom blagoslovljenom putovanju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored velike ljubavi i bliskosti kojima je te noći obasut, nagrađen je i sa tri veličanstvena poklona: darovano mu je pet dnevnih namaza, završetak sure El-Bekara i svakom pripadniku njegovog ummeta oprošteni su čak i veliki i upropaštavajući grijesi, pod uvjetom da Allahu ne bude pripisivao druga.
"Čovjek bi trebao biti dobar prema članovima svoje kuće tako da postane najomiljenija osoba među njima." Imam Malik, rahmetullahi alejhi El-Munteka šerh el-Muwetta (7/212)
Hafiz es-Sujuti, rahmetullahi alejhi, je rekao: "Pet osobina djece, kada bi bile prisutne kod odraslih u njihovom odnosu prema Allahu, bili bi odabrani Allahovi robovi: 1. Ne brinu se za opskrbu. 2. Ne žale se na svog Stvoritelja kada se razbole. 3. Jedu zajedno. 4. Kada se uplaše, oči im se napune suzama. 5. Kada se posvađaju, brzo se pomire." [Hasan al-Muhadara: 1/521].
Da li je išta ostalo od jučerašnjeg umora? Da li je išta ostalo od jučerašnjeg užitka? Tako je na ovom svijetu, ne osjećamo ništa osim trenutka u kojem se nalazimo... Onaj koji se umorio u pokornosti, umor je prošao, a ostala je nagrada; a onaj koji je uživao u grijehu, užitak je prošao, a ostao je grijeh i kajanje.
Rekao je Hasan el-Basri, neka mu se Allah smiluje: "Strpljenje je velika riznica dobra, koju Allah daje samo Svom plemenitom robu." (Strpljenje i nagrada / Ibn Ebi Dunja)
Ne veži svoju sreću ni za koga osim za Allaha, jer voljeni prijatelj može postati grub, bliska osoba se može udaljiti, živi može umrijeti, bogatstvo može nestati, zdravlje se može narušiti, a vječan je samo Živi i Vječni. Gospodaru naš, pomozi nam da Ti se iskreno vratimo i predamo. Otvori naša srca za Kur’an!
Sufjan es-Sevri, rahimehullahu te'ala, rekao je: "Grešnik koji se nada Allahovoj milosti bliži je Allahu od pobožnjaka koji smatra da će ono što je kod Allaha dobiti svojim djelima." (Ebu Nu'ajm, Hil'jetul-evlija, 7/38)
Lijepa ćud i ponašanje uzrok je čovjekove sreće i uspjeha. Ništa kao lijepa svojstva i pohvalna djela ne može donijeti dobro čovjeku. Tekstovi dviju objava, Kur’ana i sunneta – nepobitno ukazuju na važnost uzoritog i primjerenog ponašanja i postojanja ideala kojima vjernik treba težiti.
Jedno od odabranih vremena, u kojima se dobra djela posebno vrednuju, jeste prvih deset dana zulhidžeta. Ovih deset dana prilika su koja se ne može nadoknaditi, i zato je vjernik treba iskoristiti da bi se što više približio svome Gospodaru i povećao svoja dobra djela i iskupio grijehe.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Šta mislite kada bi neko od vas ispred vrata imao rijeku i u njoj se pet puta dnevno kupao, da li bi na njemu ostalo imalo prljavštine?” ”Ne, na njemu ne bi ostalo nimalo nečistoće”, odgovoriše. ”Tako je i sa pet dnevnih namaza, Allah sa njima briše grijehe”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Rekao je Šejh el-Islam Ibn Tejmijje, neka mu se Allah smiluje: "Čovjek koji radi, oslanja se na Allaha dž.š., redovno istigfar čini i trudi se, Allah će mu sigurno dati iz Svoje milosti ono što mu nije ni palo na pamet." (Zadus salihin - Zbirka fetvi 11/390)
Budi ključ za vrata dobra i katanac za vrata zla, jer dvije su vrste ljudi, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ima ljudi koji su ključevi dobra, a katanci zla, a ima ljudi koji su katanci dobra i ključevi zla, pa blago onome kome je Allah dao ključeve dobra, a teško onome kome je Allah dao ključeve zla.”
Jedna od intencija posta jeste odgajanje duše da bude pokorna Allahu i njeno čišćenje kroz udaljavanje od grijeha. Kao što musliman uskraćuje sebi dozvoljene stvari u ramazanu, preče je da se ustegne od zabranjenih, jer post nije puko apstiniranje od hrane, nego je to mjesec koji potiče iman, čvrstu vjeru u ljudskim dušama i podstiče ih na činjenje dobrih djela.
LJUBAV PREMA ASHABIMA Rekao je imam Malik, neka mu se Allah smiluje: "Prve generacije muslimana su podučavale svoju djecu ljubavi prema Ebu Bekru i Omeru, neka je Allah zadovoljan njima, kao što su ih podučavali suri iz Kur'ana."
Zekat čuva imetak od propasti i uništenja. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije propao nijedan imetak na kopnu i moru osim zbog uskraćivanja zekata.” (Taberani, “El-Evsat”) Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan se imetak neće pomiješati sa zekatom a da ga neće uništiti.” (Taberani)
Mjesec ramazan je najodabranije vrijeme i najbolja prilika za postizanje bogobojaznosti. Post je štit, tj. zaštita od razvrata i grijeha. Allah, džellešanuhu, započeo je i završio ajete o postu spominjanjem bogobojaznosti. Bogobojaznost je najbolja opskrba, i njena odjeća je najbolja odjeća. Uzvišeni kaže: “… a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada” (Et-Talak, 2–3)
Skromnost nije u tome da ništa ne posjeduješ, već u tome da ništa ne posjeduje tebe. Dunjaluk ti je u ruci, a ne u srcu!
Smilujmo se mlađima, poštujmo starije i pomozimo potrebne. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nije od nas onaj koji nije milostiv prema našim mladima i ne poštuje naše starije.” (Ahmed i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih)
