Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!” Neko upita: ”A ko, Allahov Poslaniče?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ”Onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija.”(Muttefekun alejhi) U drugoj verziji koju bilježi Muslim navodi se: ”U Džennet neće ući onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija.”
Rekao je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: “Uzvišeni je obećao onome ko slijedi Kur’anske smjernice da neće zalutati na dunjaluku niti biti nesretan na Ahiretu. Za razliku od onoga koji se udaljio od Plemenite Knjige. O njemu Uzvišeni kaže: ‘A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.’”
Svaki musliman ima svoju nepovredivost u pogledu njegove ličnosti, privatnosti, ugleda, imetka i interesa. Ovaj uzvišeni princip udaljava muslimana od svakog neprimjerenog postupka, a prije svega zadiranja u privatnost drugih ljudi, što omogućuje svakom pojedincu da živi dostojanstven život, bez straha za svoj život, kuću, tajne i sramote. Nama pripada samo ono što ljudi javno pokazuju, a nemamo
Nemoj misliti da će osoba koja od drugih tebi prenosi loše stvari, od tebe drugima prenijeti dobre stvari.
Huzejfa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete preporučivati dobro i odvraćati od zla, ili će Allah uskoro na vas poslati Svoju kaznu, pa ćete Ga poslije moliti, a On vam se neće odazvati.” Hadis bilježi Tirmizi, 2169, koji kaže da je hasen.
Mutarrif b. Abdullah rekao je: “Vidjet ćeš dvije osobe: jedna više nafile klanja, više dobrovoljno posti i više udjeljuje sadake od druge osobe, ali druga je osoba na većem stepenu imana.” Upitaše ga: “A kako to?”, a on reče: “Jer se više čuva zabranjenih djela.” (Ahmed, Ez-Zuhd, str. 294)
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko god od drugih bude neprestano tražio milostinju, doći će pred Uzvišenog Allaha a na svome licu neće imati ni komadić mesa.” Muttefekun alejhi
“U loše strane ljudske duše spada i to da se polahko navikava da mu dobar insan čini dobro sve dok ne dođe u fazu da to dobro od dobrog insana ne smatra više dobrim” (Es-Sibai u svojoj knjizi “Zemlja licemjerstva”)
Možda su tvoji snovi pali u BUNAR Jusufa a.s. Međutim, budi siguran u Božiju pomoć i znaj da je KARAVANA blizu i da će tvoji snovi ponovo ugledati svijetlo dana. Zato nikada ne gubi nadu u Allahovu milost!
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Ebu Hurejra! Budi oprezan, bit ćeš od najpobožnijih ljudi, budi zadovoljan, bit ćeš od najzahvalnijih ljudi. Želi ljudima ono što želiš samome sebi, bit ćeš pravi vjernik, i lijepo postupaj prema onima koji su ti u susjedstvu, bit ćeš pravi musliman. Malo se smij, jer puno smijanja umrtvljuje srce.” (Ibn Madže, sahih)
Svijest o Allahu, Sudnjem danu i polaganju računa pred Onim koji zna sve tajne i ono što prsa kriju, čini da vjernik svakodnevno preispituje svoj nijet, riječi, javna i tajna djela. Sve što čini, vjernik čini kako bi postigao Allahovo zadovoljstvo, jer Allah prima samo ono što je radi Njega rečeno i urađeno.
Kur’an povećava iman vjernicima i zatvara prilaze kojima šejtan ubacuje samoobmanu u njihova srca. Kaže Allah subhanehu ve te’ala za Kur’an: “On je vjernicima uputa i lijek.” (Fussilet 44).
Poslanikova skromnost – Enes ibn Malik pripovijeda da je neki čovjek rekao: „Muhammede! Naš predvodniče i sine našeg predvodnika! Najbolji od nas, i sine najboljeg od nas!’’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ljudi, dobro čuvajte svoju bogobojaznost i ne dopustite da vas šejtan zavede! Ja sam Muhammed, sin Abdullaha, Allahov rob i Njegov poslanik! Ne volim da me uzdižete iznad moga stepena koji mi je Uzvišeni Allah dodijelio!’’
Čovjekovo zadovoljstvo Allahovim određenjem čini čovjekovo srce potpuno smirenim. Pojedinac koji ispuni svoje biće prihvatanjem Allahove odredbe biva obdaren čvrstim uvjerenjem, sigurnošću, zadovoljstvom, ljubavi prema Njemu, oslanjanjem na Njega i traženjem samo od Njega.
Ponizi se pred Svemoćnim, istinski i iskreno, svojim jezikom i tijelom, prisutna srca i sa strahopoštovanjem, svojom vanjštinom i nutrinom, i potpuno se predaj, baš onako kako se predaje stvorenje pred Stvoriteljem, i rob pred Gospodarom, s ubjeđenjem da nema utočišta niti spasa osim kod Njega.
Lijepo mišljenje o Allahu, o Njegovoj mudrosti, upravljanju, blagosti i samilosti prema robovima i njihovom stanju, jedan je od najvećih uzroka otklanjanja nedaća. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Rekao je Uzvišeni Allah: 'Ja ću robu dati ono što misli o meni'“ (Muttefekun alejhi)
Pokajanje Allahu, tijelom i dušom, mnoštvo istigfara – traženja oprosta od Njega sprečava nevolje i otklanja ih nakon što se dese. Kaže Uzvišeni: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“ (El-Enfal, 33)
Dozvoli svome bratu mogućnost da ponekad i on posrne i učini neki propust ili grešku, jer je insan poput tebe! Pruži mu ruku i pomozi da ustane, jer kako možeš očekivati da će neko tvoje greške opravdati, pa ti ih onda i velikodušno oprostiti, ako to nisi u stanju ti učiniti u odnosu prema drugima!
TEŽNJA KA ALLAHOVOM OPROSTU Božijem oprostu, za svoj narod, nadao se i plemeniti vjerovjesnik Isa, alejhis-selam, koji je rekao: „Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si.“ (El-Maide, 118) Kada se Musa, alejhi-selam, vratio svome narodu, ljut i tužan zbog njihovog klanjanja teletu, obuzela ga je ova težnja, pa je požurio
Kaže Hasan el-Basri: “Čovjekovo srce upropasti pet stvari: ustrajno griješiti a nadati se oprostu bez kajanja, učiti a ne raditi po tom znanju, naučiti a ne biti iskren u radu po naučenom, jesti Allahovu nafaku a ne biti Mu zahvalan, ukopavati svoje mrtve a ne uzimati pouku iz toga.”
Rekao je Alija ibn Ebu Talib r.a.: “Nije post samo da ostavljaš hranu i piće, nego i da se kloniš laži, loših stvari i besposlice!” (Ibn Ebi šejbe 2/422)
Sadaka (milostinja) gasi srdžbu Milostivog, i njome se umnogostručavaju nagrade, iskupljuju grijesi i otklanjaju nedaće. Onaj koji udjeljuje milostinju siguran je na dunjaluku i ahiretu. Kaže Uzvišeni: „Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“ (El-Bekare, 274)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dijete nije u stanju odužiti se svome roditelju izuzev da ga pronađe kao roba, pa ga otkupi i oslobodi.” Muslim
