Ponizi se pred Svemoćnim, istinski i iskreno!

Ponizi se pred Svemoćnim, istinski i iskreno, svojim jezikom i tijelom, prisutna srca i sa strahopoštovanjem, svojom vanjštinom i nutrinom, i potpuno se predaj, baš onako kako se predaje stvorenje pred Stvoriteljem, i rob pred Gospodarom, s ubjeđenjem da nema utočišta niti spasa osim kod Njega. Kaže Uzvišeni: „I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: „Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ – odazvasmo i tegobe ga spasismo: eto, tako Mi spasavamo vjernike.“ (El-Enbija, 87–88)