Prenosi Ebu-Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko isposti ramazan, sa čvrstom vjerom u Allaha, dželle šenuhu, i nadom u Njegovu nagradu, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”
Uradi dobro djelo za koje neće znati niko osim Allaha, pohrani to djelo za Sudnji dan i kaži: “Gospodaru moj, Ti znaš da sam ja ovo uradio isključivo u Tvoje ime, pa mi se smiluj!”
Tuge ne mogu proći .. a dobre vijesti ne mogu nestati .. Sve što trebate učiniti je trenirati sebe na strpljenju u prvoj situaciji i zahvali Uzvišenom u drugoj situaciji
Osnova bogobojaznosti je čovjekova spoznaja Onoga koga se boji i kome se pokorava. Zato i kaže Bekr ibn Husejn: ”Kako da bude bogobojazan onaj koji ne poznaje Onoga koga se boji”. Vjernik svoga Gospodara upoznaje preko Njegovih lijepih imena, svojstava i kroz Allahove, dž.š., znakove koji ga okružuju.
Kada se nad tvojom dušom nadviju brige, i napadnu tvoje srce, ponizi se pred svojim Gospodarom i pokaži potrebu za Njim, ponizi se pred svojim Stvoriteljem i iskreno Mu se obrati dovom. Kaže Uzvišeni: „I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: „Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!“ – odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.“ (El-Enbija, 83–84)
OBAVEZA SLIJEÐENJA SUNNETA! S obzirom da je sunnet praktični tumač Kur’ana i njegova idealna primjena, njegovo slijeđenje je obavezno. Kaže Uzvišeni Allah: « On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje.» (En-Nedžm, 3-4) Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: «Onaj ko se meni pokorava, pokorava se i Allahu, a onaj ko mi je nepokoran, ni Allahu nije pokoran.»
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne jedite lijevom rukom jer šejtan uistinu i jede i pije lijevom rukom.” Hadis bilježi Muslim, 2019.
Junus b. Habbab kazuje da mu je Mudžahid rekao: “Hoćeš li da te obavijestim o iskrenom pokajniku? To je onaj koji se sjeti svojih grijeha, pa kada se osami, zatraži oprosta za njih.” (Ahmed, Ez-Zuhd, str. 452)
Omer ibn Abdul-Aziz je govorio Ibn Mihranu: ”Ne druži se sa onim ko je neposlušan prema roditeljima, jer te neće prihvatiti i neće čuvati tvoje pravo onaj ko zanemaruje i skrnavi pravo svojih roditelja.”
Mudrost zbog koje Allah obasipa čovjeka blagodatima je u tome da mu se čovjek pokori, bude Mu zahvalan i ne pripisuje Mu nikoga kao druga. Kaže Uzvišeni: „i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili poslušni.“ (En-Nahl, 81) Rekao je Ibn Kesir: „Tj., On vam je dao ono što će vam pomoći u ostvarenju vaših interesa i onome što vam je potrebno, da bi Mu bili pokorni i samo Njemu se klanjali.“
Moj i tvoj ahiretski ispit iz dana u dan sve je bliže! Danas si slobodan da radiš, a već sutra ćeš odgovarati. “I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati.” (Kur’an, 15:92)
loše djelo ima negativne posljedice po njegovog počinioca i po život cijele zajednice. Kaže Uzvišeni: „Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima.“ (El-Mu’minun, 71) I kaže: „Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“ (Eš-Šura, 30)
Hasan el-Basri rekao je: “Sine Ademov, imaš četiri obaveze prema onima koji se okreću prema kibli: da pomogneš onoga koji čini dobra djela, da voliš onoga koji se kaje, da tražiš oprosta za onoga koji griješi i da upućuješ dovu za vladara." (Ebu Šejh, Et-Tevbih, str. 28)
TEŽNJA KA ALLAHOVOM OPROSTU Allahov vjerovjesnik Davud, alejhis-selam, čvrsti vjernik, kojem je Allah dao vlast, vjerovjesništvo i sposobnost rasuđivanja, nakon što je uvidio da je odstupio od istine u presudi kojom je presudio dvojici parničara, pohrlio je svome Gospodaru, tražeći
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu je Allah zadovoljan čovjekom koji Mu se zahvali na hrani koju pojede i piću koje popije.” Hadis bilježi Muslim, 2734.
SAMOOBRAČUN! Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Omer b. Hattaba, radijallahu anhu, kako iza jednog zida govori: “Omere, sine Hattabov, vođo pravovjernih, teško se tebi! Ili ćeš se bojati Allaha, sine Hattabov, ili će te On kazniti!” (Muhasebetun-nefs, str. 3)
Ebu Lejs es-Semerkandi, rekao je: ”Da Allah nije spomenuo svetost roditeljskih prava u Kur'anu i da nije naredio dobročinstvo prema njima, svaki čovjek bi svojim razumom mogao zaključiti da je hizmet i dobročinstvo prema njima obaveza.”
Požurimo sa činjenjem dobrih djela prije smrti, i potvrdimo svoje riječi djelima, jer čovjekov život u suštini traje onoliko koliko je učinio dobrih djela. Razborit je onaj ko obračunava svoju dušu i radi za život poslije smrti, a nemoćan je onaj ko udovoljava prohtjevima duše i nada se od Allaha.
Rekao je Hasan El Basri: “Istinska tevba je da se čovjek pokaje za ono što je prošlo i da odluči da se više neće vratiti tom postupku.” Rekao je Kelbi: “Istinska tevba je zatražiti oprost jezikom, pokajati se u srcu i sačuvati svoje tijelo od onoga što je zabranjeno.”
Od stvari koje su zabranjene muslimanima, i koje spadaju u veliki grijeh, jeste namjerno odugovlačenje sa vraćanjem duga i primoravanje vjerovnika da svoje pravo traži putem suda. Zabranjeno je onome ko ima mogućnost da vrati dug da odugovlači sa njegovim izmirenjem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Odugovlačenje imućnog čovjeka je nepravda.“ (Muttefekun alejhi)
Ne prilazi šejtan svakome s iste strane. Zbog dugogodišnjeg iskustva u zavođenju, on tačno zna naše slabe tačke. Ne vjeruj sebi i ne govori: “Ma ne bih ja to nikad uradio!”,nego se distanciraj od svojih slabih tačaka i dovi Allahu da te sačuva!
Imam Ahmed i Ibn Madže prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko dâ odgodu nevoljnku, nakon što je istekao rok za vraćanje duga, za svaki dan odgode imat će nagradu kao da je udijelio dvostruko veću milostinju.“
Težnja ka Allahovom oprostu, ona koja ih je podigla iz njihovih postelja i dovela pred njihovog Gospodara, da Ga uporno mole i od Njega traže milost i oprost, poniznih srca, otvorenih duša i suznih očiju, bila je osobina i put Allahovih poslanika. Adem, alejhis-selam, ponizno i predano, molio je Allaha: „Gospodaru naš“- rekoše oni – „sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.“ (El-A’raf, 23)
