Šejhul-islam Ibn Tejmijja upitan je o tome koje je dobro djelo najbolje, pa je rekao: “Najbolje je ono djelo koje ostavlja traga na tvome srcu i čini ga bogobojaznijim.”
Ako malo podrobnije analiziramo tekstove Kur’ana i sunneta, naći ćemo da je cjelokupno dobro (hajr) sadržano u zikrullahu – spominjanju Allaha. Zikr odagnava brigu i tugu, priskrbljuje nafaku, radost i sreću i zaodjeva onoga koji ga čini odjećom dostojanstva i prosvjetljenosti. „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!“ (Er-Ra’d, 28)
Čovjek tevbom postiže deredžu Allahovog miljenika, jer Allah voli one koji se često kaju i obraćaju Mu se pokajanjem. Ovaj ibadet u sebi sadrži poniznost, predanost i umiljavanje Allahu, a poniznost i predanost su srž i suština ibadeta.
Ovisnost ljudi o Uzvišenom Allahu se manifestuje na različite načine, i u gotovo svim životnim aspektima, ali ipak se jedna vrsta ovisnosti (potrebe) posebno izdvaja, i ima posebnu važnost, veličinu i vrijednost, i izdiže se iznad tjelesnih užitaka, a ona je ovisnost o Allahovom oprostu, pokrivanju sramota, čišćenju srca i otvaranju vrata pokajanja.
Jedan od najvećih uzroka radosti, slasti, sreće i zadovoljstva je stajanje pred Gospodarom u namazu, farzu ili nafili, skrušeno, ponizno, sa strahopoštovanjem i osjećajem potrebe prema Silnom i Svemoćnom. Kaže Uzvišeni: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima.“ (El-Bekare, 45)
Smirenost je „vojnik“ od Allahovih vojnika, kojima On pomaže sljedbenike Svog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svakoga shodno stepenu njegovog slijeđenja. Ona je smirenost vjerovanja, koje se učvrsti u srcu i štiti ga od svake sumnje i kolebanja, a njena važnost prepoznaje se u nedaćama, iskušenjima i teškim situacijama. Allah, dželle šanuhu, podario ju je Njegovim čestitim robovima vjernicima u najtežim trenucima, kada im je
U hadisu kojeg je zabilježio Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Gledajte one koji su ispod vas, a ne one koji su iznad vas, jer ćete tako više cijeniti Allahove blagodati i nećete ih omalovažavati.“
Uzvišeni je postavio zahvalnost kao uvjet za povećanje Njegovih blagodati: „I kad je Gospodar vaš objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.'” (Ibrahim, 7)
Pokornost Allahu je radost i sreća, a bogobojaznost je smiraj i zadovoljstvo, i zato, budi pokoran svome Gospodaru, i On će ti dati spas od svake brige, i izlaz iz svake tjeskobe. Rekao je Uzvišeni: „a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Et-Talak, 2–3) „Čestiti će, sigurno, u Džennet.“ (El-Infitar, 13) Ovo obuhvata užitak srca i radost na dunjaluku, također.
Korist zahvalnosti Uzvišenom na Njegovim blagodatima prema čovjeku vraća se samom čovjeku, a ne Allahu, i to je vrhunac plemenitosti, kojoj nema ravne. Prvo te obdari nekom blagodati, a zatim te nadahne zahvalnošću na toj blagodati, ukaže ti Svoje zadovoljstvo, svu korist zahvalnosti vrati tebi i učini te uzrokom da se ta blagodat nastavi, da te prati i da se uveća.
Nemoj misliti da će osoba koja od drugih tebi prenosi loše stvari, od tebe drugima prenijeti dobre stvari.
Allahova počast prema ljudskoj vrsti, na dunjaluku, je opća, i obuhvata i vjernike i grješnike, i ogleda se u dostupnosti Njegovih blagodati svim ljudima podjednako, a posebna počast, koja se odnosi samo na vjernike, a u kojoj nevjernici neće imati nikakvog udjela, ogleda se u Allahovom zadovoljstvu i Džennetu na ahiretu. „Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.“ (E-Kehf, 49)
Džamija u kojoj obavljaš namaze ima izdatke za struju, vodu, grijanje i ostalo. Ne dozvoli da te zaobiđe veliki hajr održavanja jedne od Allahovih kuća, nego se aktiviraj i učestvuj. Ali, potrudi se da to bude redovno, pa makar bilo malo, jer Allahu su najdraža ona djela u čijem je činjenju rob ustrajan, pa makar bila i mala.
Privikavajmo sebe na lijepo mišljenje o sestri ili bratu muslimanu. Ako vidiš da su tvoj brat ili tvoja sestra vidjeli tvoju poruku, ali ti nisu odmah odgovorili, nađi im opravdanje i nemoj pomisliti nešto loše. Možda su zauzeti, voze, pričaju s nekim...A ako im ne nađeš opravdanje, tada reci: “Moj brat/sestra sigurno ima opravdanje, ali ga ja ne znam.”
Uradi dobro djelo za koje neće znati niko osim Allaha, pohrani to djelo za Sudnji dan i kaži: “Gospodaru moj, Ti znaš da sam ja ovo uradio isključivo u Tvoje ime, pa mi se smiluj!”
Jedini način da svojim novcem kupiš sreću i zadovoljstvo jeste da u ime Allaha udijeliš nešto i obraduješ nekoga.
Trudi se da za života uradiš što više trajnih djela koja će i nakon tvoje smrti davati ukusne i zdrave plodove od kojih ćeš imati koristi sutra, na Sudnjem danu. – Učestvuj u izgradnji trajnog dobra (vakufa)! – Poduči svoje dijete da uči dovu za tebe! – Doniraj korisnu literaturu u džamijsku biblioteku!
Ako želiš radost na dunjaluku brini se o svom zdravlju, ako želiš sreću na dunjaluku brini se o svom moralu, ako želiš spomen da dunjaluku brini se o svom razumu, a ako želiš sve te stvari da objediniš pobrini se o svojoj vjeri!
Onaj ko danas zaboravi na Allaha, sutra će biti zaboravljen! Kaže Uzvišeni: “Danas (na Sudnjem danu) ćemo Mi vas zaboraviti kao što ste vi zaboravili da ćete ovaj Dan doživjeti.” (Kur’an, 45:34)
Za ljude s golemim egom neprihvatljivo je da im neko sugerira nešto ili da se povinuju tuđem mišljenju. Egoistični ljudi smatraju da su uvijek u pravu i u principu ne trpe da neko bude iznad njih.
Dobročinstvo, u svim njegovim oblicima, riječima i djelima, a posebno milostinja, imjua nevjerovatan učinak u otklanjanju različitih vrsta nevolja i iskušenja. Rekao je Uzvišeni: „Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju.“ (Jusuf, 195) „i dobro činite – Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.“ (El-Bekare, 195) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Djela dobročinstva čuvaju od zle sudbine, tajna milostinja gasi srdžbu Gospodara, a održavanje
Od Poslanikovih dova, koje čuvaju i štite od brige i tuge prije nego se dogode, jesu njegove riječi: „Allahumme inni euzu bike minel-hemmi vel-hazeni, ve euzu bike minel-adžzi vel-keseli, ve euzu bike minel-džubni vel-buhli, ve euzu bike min galebetid-dejni ve kahrir-ridžali.“ (U prijevodu: Allahu moj utječem Ti se od brige i tuge, i utječem ti se od nemoći i lijenosti, i utječem ti se od ophrvanosti dugom i potčinjenosti ljudima.)
Dokle god osjećaš grižnju savjesti nakon počinjenog grijeha, znaj da tvoje srce nije mrtvo. Vrata pokajanja uvijek su otvorena,pa zato ne oklijevaj i ne odgađaj pokajanje. Pokaj se odmah, jer tvoj Gospodar voli one koji se kaju!
